FILMOVI O DŽEJMSU BONDU I BELMONDU MENJALI SU ŽIVOTNE OBRASCE ČITAVIH GENERACIJA! Život Duška Popova između mita i stvarnosti: "Ovakva ličnost više ne postoji"
Dodajte Kurir u vaš Google izborZanimljivo je da su mu se tokom drugom svetskog rata u Portugalu putevi ukrstili sa britanskim pomorskim obaveštajnim oficirom po imenu Ijan Fleming, koji se kasnije proslavio kao tvorac Džejmsa Bonda.
Više o ovoj temi, za Kurir televiziju, govorio je Dejan Lučić, pisac i publicista.
- Duško Popov je bio naš komšija. Njegova porodica je živela u kući na uglu Francuske i Braće Jugovića. Cela kuća je bila njihova, a njegov stan je bio na prvom spratu.
Razlog zašto je bio na prvom spratu jeste taj što je dovodio brojne žene, pa da ne bi uznemiravao roditelje koji su se kretali gore-dole. Glavna priča, odnosno karakter, ostaje zanimljiv i slojevit. Postoji i anegdota o nadimku "Tricikl" - navodno ga je dobio jer je voleo da bude sa dve žene istovremeno - rekao je Lukić.
Mit o Džejmsu Bondu i realnost obaveštajnog rada
Kako kaže, zbog toga je i Ian Fleming uzeo njega kao jednu od inspiracija za lik Džejmsa Bonda. To predstavlja snažan primer "meke moći" britanskih službi, jer su mnogi želeli da postanu poput Bonda - da voze Aston Martin, žive glamurozno i identifikuju se sa takvim stilom života.
- Filmovi o Džejmsu Bondu i Žan-Polu Belmondu uticali su na čitave generacije, ne samo u ponašanju i stilu, već i u načinu komunikacije i životnim obrascima. Ipak, sam Popov je odbacivao poređenje sa Bondom, ističući da bi takav obaveštajac u realnom svetu teško opstao i 48 sati. Špijunski posao je, u stvarnosti, daleko manje glamurozan i često vrlo monoton. Potrebno je dugo vremena da se dođe do relevantnih informacija, a ključnu ulogu imaju strpljenje i harizma - sposobnost da ljudi žele da razgovaraju s vama, da vam veruju i da nesvesno otkrivaju informacije - objasnio je.
Kao primer se često navodi slučaj Riharda Zorgea, koji je u Japanu došao do ključnih saznanja, između ostalog i na osnovu analize industrijskih i vojnih kapaciteta. Takvi primeri pokazuju koliko je obaveštajni rad kombinacija analize, strpljenja i informacija iz različitih izvora.
- Duško Popov je bio izuzetno harizmatičan, obrazovan, govorio je više jezika i imao manire aristokrate. U obaveštajni svet uveo ga je Johan Jebsen, njegov prijatelj sa fakulteta, koji je imao kodno ime "Abis" u britanskim službama. Na pitanje da li Srbija danas ima novog Duška Popova, odgovor je da takva ličnost danas ne postoji u tom obliku. Često se pominju pojedini slučajevi savremenih obaveštajnih aktivnosti, ali kontekst i okolnosti su potpuno drugačiji - kaže on.
- Popov je radio za više strana, uključujući nemački Abver, ali suštinski i za britanski MI6. I sam je u intervjuima odbacivao romantičnu sliku špijunaže, opisujući je kao svet senki, obmana i opasnosti. Poznat je i slučaj Vilhelma Kanarisa, šefa Abvera, koji je takođe imao kompleksnu ulogu i mrežu kontakata unutar i van Nemačke, uključujući i kontakte u Španiji i druge diplomatsko-obaveštajne kanale. Sve to pokazuje koliko je svet obaveštajnih službi u tom periodu bio složen, isprepletan i daleko od jednostavnih podela koje se često prikazuju u popularnoj kulturi - za "Puls Srbije", zaključio je Lučić.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs